Tijekom posjete herojskom gradu učenici su imali priliku upoznati sve znamenitosti grada one lijepe ali i one manje lijepe trenutke koje je Vukovar preživio i poput Feniksa se ponovno podigao iz pepela. Obišli smo Gradski muzej,upoznali najraniju kulturu ovog prostora na Vučedolu uz dojmljive priče stvarnih sudionika Bitke za Vukovar sa posjetom crkvi sv.Filipa i Jakova ,a u slobodnim trenucima učenici su upoznali grad i obišli glavni simbol grada-vodotoranj.Drugoga dana,učenici su upoznati sa svim memorijalnim lokacijama( Ovčara,Trpinjska cesta, Borovo comerce,Velepromet,Sajmište i Vukovarska bolnica 1991.)Bilo je dirljivo,emotivno i poučno za sve sudionike.U nadi da se nikad,nikom i nigdje ne ponovi. Učenici su generacije koje će graditi našu budućnost,a to će ostvarivati tako što moraju znati istinu o prošlosti. I za kraj Siniša Glavašević
Priča o gradu
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
Tekst i foto: Suzana Krezo