…Ako se od svih bosanskih gradova zagledamo najprije u stari grad Jajce, onda ćemo naći da ni jedan grad u Bosni nije toliko lijep ni bosanski kao što je Jajce, jer je cio ovaj grad kao izliven – i nigdje kao ovdje grad i njegov čovjek ne čine jedinstvenu cjelinu, jer svijet oko Jajca, to jest iz njegovih bližih i daljih sela, nosi nešto u sebi drevno, starinsko – isto onako kao što drevno i starinsko nosi u sebi i sam grad Jajce! ….. Diže se visoko i ponekad liči na prostor nebeski – iz kojeg kao da izrasta, građen kamenom kakvog više kao da nigdje nema, na mjestu kakvog takođe više nigdje nema–i pod nebom kakvog nema….
Ovako Ć. S. kazivaše o Jajcu – gradu bosanskih kraljeva, i gradu u kome se duša Bosne najjasnije ogleda, gradu u kome je slika Bosne najšarenije obojena, slika u kojoj za svaki period historije postoji po jedna boja, koja nam ponešto otkriva i kazuje.
U napisano su se uvjerili danas učenici predmetne nastave sa svojim razrednicima i nastavnicima u svom pohodu od katakombe, tornja sv. Luke, muzeja, džamije Esme Sultanije, Jajačke tvrđave, vodopada i Plivskog jezera.
Fotogalerija u prilogu:
