{"id":2597,"date":"2025-04-06T16:53:18","date_gmt":"2025-04-06T16:53:18","guid":{"rendered":"https:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/?p=2597"},"modified":"2025-04-06T16:53:18","modified_gmt":"2025-04-06T16:53:18","slug":"fra-lovro-karaula-reportaza","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/2025\/04\/06\/fra-lovro-karaula-reportaza\/","title":{"rendered":"Fra Lovro Karaula &#8211; reporta\u017ea"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" width=\"720\" height=\"944\" src=\"https:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/FB_IMG_1743950583194.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2600\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong><em>Daj Bo\u017ee, dobro na\u0161oj viri svetoj i narodu po kome mu ono bilo bilo, meni je milo.<\/em><\/strong> <strong>150 godina od smrti fra Lovre Karaule (1800. \u2013 1875.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>U 2025. godini u livanjskom kraju obilje\u017eava se zna\u010dajna obljetnica \u2013 150 godina od smrti i 225 godina od ro\u0111enja velikoga franjevca Lovre Karaule. Svojim je \u017eivotom i radom ostavio neizbrisiv trag ne samo u livanjskom kraju nego i \u0161ire. Bio je kapelan, \u017eupnik, gvardijan, kustos provincije, vizitator, graditelj, spisatelj, tajnik, prosvjetitelj\u2026 za\u0161titnik obespravljenoga naroda toga vremena. Unato\u010d tome \u0161to je imao mogu\u0107nost ostati izvan Bosne, fra Lovro se vratio i odlu\u010dio slu\u017eiti narodu. Vrijednosti su to koje su svevremenske, a za koje on i danas mo\u017ee poslu\u017eiti kao uzor kako i \u201enajmanji\u201d mo\u017ee postati \u201enajve\u0107i\u201d slu\u017ee\u0107i drugom u potrebi.<\/p>\n\n\n\n<p>Istra\u017eivali smo o fra Lovrinu \u017eivotu i radu i zna\u010denju koje on ima stolje\u0107e i pol nakon smrti, te smo razgovarali i s livanjskim gvardijanom fra Markom E\u0161egovi\u0107em i \u017eupnikom \u017dupe Ro\u0111enja BDM Ljubun\u010di\u0107 fra Mariom Jeli\u0107em.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Korak ispred svoga vremena<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Fra Lovro Karaula ro\u0111en je 23. prosinca 1800. godine u \u017dirovi\u0107u (\u017eupa Ljubun\u010di\u0107). Na kr\u0161tenju je dobio ime Anto. Nekoliko godina nakon njegova ro\u0111enja njegovi su se roditelji preselili u Suha\u010du gdje su umrli i pokopani. Od djetinjstva je pokazivao volju i \u017eelju za u\u010denjem, \u0161to je zapazio i tada\u0161nji ljubunski \u017eupnik fra Anto Kalem te ga pou\u010davao u \u010ditanju i pisanju. Budu\u0107i da je iskazao \u017eelju da bude fratar, \u017eupnik ga \u0161alje u franjeva\u010dki samostan u Fojnicu na \u0161kolovanje. Franjeva\u010dki habit obukao je 25. lipnja 1816. i uzeo ime kr\u0161\u0107anskoga mu\u010denika \u2013 Lovro. Uprava Provincije Bosne Srebrene \u0161alje ga na studij filozofije i teologije u Ugarsku. Biskup iz Vaca nagovarao ga je da ostane u njegovoj slu\u017ebi kad zavr\u0161i teologiju, me\u0111utim fra Lovro je izabrao vratiti se u rodnu Bosnu svome puku koji je bio u potrebi. Sakrament svetoga reda podijelio mu je u Docu kod Travnika bosanski biskup fra Augustin Mileti\u0107. Mladu je misu slu\u017eio na vje\u010dnom po\u010divali\u0161tu svojih roditelja u Suha\u010di 13. prosinca 1825. Nakon mlade mise kao sve\u0107enik je slu\u017eio u Fojnici, Ivanjskoj, Ljubun\u010di\u0107u, ponovno u Fojnici kao tajnik biskupa fra Augustina Mileti\u0107a. Potom je bio \u017eupnik u Vido\u0161ima, gvardijan u Fojnici, predstojnik Provincije, zatim u \u010cukli\u0107u, na Gorici, u Ljubun\u010di\u0107u, ponovno na Gorici pa u Ljubun\u010di\u0107u sve do mu\u010deni\u010dke smrti.<\/p>\n\n\n\n<p>O zna\u010daju fra Lovrina djela u njegovoj rodnoj \u017eupi fra Mario isti\u010de da \u201eu svakom narodu, u svakoj zajednici postoje ljudi, pojedinci koji su svojim djelima, na\u010dinom \u017eivota ostavili neizbrisiv trag i da je jedan od takvih zasigurno i fra Lovro: fratar, sve\u0107enik, Livnjak koji je i\u0161ao korak ispred svog vremena u svojim razmi\u0161ljanjima, a opet stoje\u0107i \u010dvrsto na zemlji \u2013 svaki dan susre\u0107u\u0107i svoje sunarodnjake poku\u0161avao im je pomo\u0107i na razne na\u010dine i onoliko koliko je on mogao. To njegovo zalaganje i trud prepoznala je \u017eupna zajednica \u010duvaju\u0107i sje\u0107anje na fra Lovru. Svaki \u017eupljanin \u017eupe Ljubun\u010di\u0107 je zahvalan fra Lovri za sve \u0161to je u\u010dinio za \u017eupu i cijeli livanjski kraj. Zato svake godine na nedjelju koja je najbli\u017ea Sv. Iliji cijela \u017eupa se okuplja i skupa moli za fra Lovru, \u017eele\u0107i mu se i na taj na\u010din odu\u017eiti za sve u\u010dinjeno. Dok god \u010dovjek \u017eivi u sje\u0107anju svoje zajednice, on je velik \u010dovjek. Na mjestu njegove mu\u010deni\u010dke smrti postavljen je kenotaf. Vjernici, a posebno vjernici \u017eupe Ljubun\u010di\u0107 tijekom cijele godine, a pogotovo u ljetnim mjesecima odlaze na to mjesto i upu\u0107uju Bogu svoje molitve po zagovoru fra Lovre. Sada se na tom mjestu nalazi <em>Crkva na otvorenom &#8216;Fra Lovro Karaula&#8217;<\/em> i tu \u0107e se svakoga 20. u mjesecu slaviti sv. misa.\u02ee<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Fra Lovrina Gorica<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Misao vodilja fra Lovrina rada bila je<em> koristiti katolicima u Bosni<\/em> \u0161to je podrazumijevalo pastoralnu, socijalnu i politi\u010dku brigu. Zato je nastojao graditi crkve i \u017eupne ku\u0107e, \u0161kole, braniti prava puka i zalagati se za napredak u ekonomiji. Obilaze\u0107i bolesnike u vrijeme kolere i sam se zarazio. Plodovi njegova rada u livanjskom kraju posebno se vide u Ljubun\u010di\u0107u, \u010cukli\u0107u, Vido\u0161ima i na Gorici.<\/p>\n\n\n\n<p>Samostani su sredi\u0161ta vjere, kulture i pismenosti, nositelji pastorala i narodnog uzdizanja te je fra Lovro htio da i Livnjaci imaju jedan svoj samostan. Stoga je najvi\u0161e njegovom zaslugom nastala Gorica, a&nbsp;kad ju je provincija Bosna Srebrena proglasila samostanom, fra Lovro je imenovan prvim gvardijanom.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eMi danas, mo\u017eda, ne mo\u017eemo ni zamisliti \u0161to je to zna\u010dilo vjernicima fra Lovrina vremena koji su stolje\u0107ima \u010dekali da se napravi bilo kakav ozbiljniji katoli\u010dki objekt\u02ee, ka\u017ee gori\u010dki gvardijan fra Marko E\u0161egovi\u0107, \u201ea fra Lovro im je napravio ne\u0161to impozantno, svakako u livanjskom kraju dotada nevi\u0111eno. Stoga osje\u0107aj zahvalnosti prema fra Lovri postoji, ne samo kod livanjskih fratara nego i kod svih fratara Franjeva\u010dke provincije Bosne Srebrene. O fra Lovri je prije 100 godina (1925.) drugi poznati livanjski fratar fra Bonifac Badrov izdao bro\u0161uru i otada pa do danas tiskano je oko 30 razli\u010ditih povijesno-znanstvenih radova o fra Lovri, a ve\u0107inom su autori bili franjevci.\u02ee I danas je uzor gvardijanima: \u201eGledaju\u0107i ove samostanske zidine, jo\u0161 vi\u0161e crkvene, s kolikom su ljubavlju oblikovane, u kako te\u0161kim vremenima zidane, ostajem zadivljen pred fra Lovrinom hrabro\u0161\u0107u. Imao je viziju koja se tada vjerojatno \u010dinila utopijom. No, danas je itekako lijepa stvarnost. Gorica, ili &#8216;Sladka Gorica&#8217; kako u gruntovnici pi\u0161e za mjesto gdje se nalaze samostan i crkva, svijetli kao &#8216;Grad na gori&#8217; i svojim zvonima poziva vjernike na molitvu, kojih je, hvala Bogu i fra Lovrinoj viziji, puno u gori\u010dkoj crkvi. Da bi se o\u010duvao ovaj plamen vjere i fra Lovrina vizija, svaki je gori\u010dki gvardijan dao svoj doprinos, kako u materijalnoj tako i u duhovnoj izgradnji ove akropole.\u02ee<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" width=\"1080\" height=\"810\" src=\"https:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/FB_IMG_1743950931582-1.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2599\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Fra Lovro prosvjetitelj<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Sve do 1846. turska vlast nije imala ni jednu pu\u010dku javnu \u0161kolu u Bosni i Hercegovini. Katoli\u010dki je puk, osobito na selu, \u017eivio u krajnjoj bijedi i nije mogao ni\u0161ta pridonositi za izgradnju i uzdr\u017eavanje \u0161kola. Sav su teret morali preuzeti franjevci kako bi mogli svoj narod izvesti iz tame neznanja i ropstva. Najve\u0107i broj djece nije imao mogu\u0107nost \u0161kolovanja. Fra Lovrinim su nastojanjem otvorene \u0161kole u Fojnici, Livnu i Vido\u0161ima.\u00a0Karaula pou\u010dava u Livnu i begovsku djecu. Kad je 1858. postao livanjski \u017eupnik, odmah je zapo\u010deo s prikupljanjem priloga me\u0111u gra\u0111anima za gradnju nove \u0161kolske zgrade nedaleko od samostanske crkve. Poslije je nazvana Karaulinom \u0161kolom ili Starom livanjskom \u0161kolom u kojoj je danas smje\u0161ten stalni postav etnografske zbirke FMGG-a, a po fra Lovri danas jedna osnovna \u0161kola u Livnu nosi ime kao podsjetnik na toga velikog i neustra\u0161ivog prosvjetitelja.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Uzor i oslonac u dana\u0161njem vremenu<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Suo\u010den s razli\u010ditim izazovima, fra Lovro ipak nije odustao od rada za dobrobit naroda toga doba i upravo mo\u017ee poslu\u017eiti kao oslonac i uzor u dana\u0161njem vremenu i okolnostima \u2013 kako vjernicima tako i franjevcima \u2013 navodi gori\u010dki gvardijan: \u201eKroz svoju franjeva\u010dku formaciju u odgojnim zavodima Franjeva\u010dke provincije Bosne Srebrene \u2013 a neki od njih su ranije bili kao \u0161to su i danas \u2013 i na Gorici \u2013 na\u0161i su nas odgojitelji uvijek usmjeravali prema svijetlim likovima Bosne Srebrene kao \u0161to su: fra An\u0111eo Zvizdovi\u0107, fra Matija Divkovi\u0107, fra Filip Lastri\u0107, fra Bono Beni\u0107, fra Nikola La\u0161vanin\u2026 Me\u0111u njima su i livanjski fratri poput fra Lovre Karaule, fra Mihovila Su\u010di\u0107a, fra Bonifaca Badrova, fra An\u0111ela Kai\u0107a i mnogi drugi. Upoznavaju\u0107i se s njihovim \u017eivotima lako se uvidi da su svi djelovali u posebno izazovnim situacijama, i dobro se snalazili. Da nisu, ne bi se o njima i dandanas govorilo. Tako je i danas. Franjevci Bosne Srebrene u svakodnevnom \u017eivotu primjenjuju ste\u010deno znanje i iskustvo bra\u0107e koja su \u017eivjela prije njih nadogra\u0111uju\u0107i ga suvremenim izazovima.\u02ee<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eSvaki svijetli lik iz povijesti pojedinog naroda treba nama danas poslu\u017eiti za primjer i uzor\u02ee, ka\u017ee ljubunski \u017eupnik. \u201eKao vjernici poku\u0161avamo u svojoj vjeri \u017eivjeti, tj. i\u0107i stopama svetih ljudi, tako sam mi\u0161ljenja da iz fra Lovrina primjera itekako mo\u017eemo nau\u010diti mnogo. Fratri poput fra Lovre su utrli, ozna\u010dili staze, kojima bismo i mi danas trebali i\u0107i. To ukratko zna\u010di biti vjerni svome narodu, ustrajni u vjeri, hrabri i nesebi\u010dni slu\u017ee\u0107i ljudima, pogotovo onima koji su obespravljeni na bilo koji na\u010din. Imamo primjer, a na nama je da ga slijedimo.\u02ee<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Povod fra Lovrina ubojstva<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>U prolje\u0107e godine 1873. zauzeo se u Livnu protiv ugnjetavanja kr\u0161\u0107ana, dokazuju\u0107i Turcima, da oni sami sebi spremaju propast, kao \u0161to su je spremali pred dolazak Omer-pa\u0161e. Austrijskom caru Franji Josipu 1875. godine pi\u0161e <em>List koji sadr\u017ei namete kojima muslimanski element djelatno nepravedno tla\u010di kr\u0161\u0107anski narod livanjskoga okruga i nastoji zatrti zlim na\u010dinom i jakim snagama <\/em>kojim je htio izvijestiti cara o zulumima kojima su izlo\u017eeni kr\u0161\u0107ani livanjskoga kraja. Susretom s austrijskim carem u Sinju i slanjem <em>Spomenice<\/em> Karaula je postao sumnjiv i osumnji\u010den je tajno za veleizdaju kod turskih vlasti u Sarajevu. Naime, kad se saznalo i za <em>Spomenicu<\/em>, to je jo\u0161 vi\u0161e pobudilo mr\u017enju prema fra Lovri kod Turaka. Stoga su ga odlu\u010dili pogubiti. Na llindan, 20. srpnja 1875. godine slavio je misu na groblju Grepci iznad Prispa. Kad je prolazio ispod \u017dirovi\u0107a, iz jednog luga isko\u010de pred njega Avdibeg \u010corbad\u017ei\u0107 iz \u017dirovi\u0107a, njegov zet Nurija Dizdar iz Komorana, \u0106ei\u0107, sluga Avdibegov i Avdibegov 12-godi\u0161nji sin. Oborili su ga s konja, udarali, davili i mrcvarili, dok ga nisu ugu\u0161ili staviv\u0161i mu glavu u pijesak i sjede\u0107i na njemu sve dok nije preminuo. Sve je to gledao i poslije izjavio za slu\u017ebeni zapisnik \u010dobanin Juro I\u0161tuk-Bakovi\u0107. Tada\u0161nji gvardijan fra An\u0111eo \u0106uri\u0107 slu\u010daj je odmah prijavio sudu koji je poslao svoje osoblje da obavi o\u010devid. Posao nije dobro obavljen, zapravo se svjesno i\u0161lo za tim da se obmane javnost. Tvrdilo se da je Karaula umro od kapi. Ubojice nisu progla\u0161eni krivima niti osu\u0111eni. Bez obzira na svjedoke, sve je u vezi sa slu\u010dajem utihnulo \u2013 kao da ni\u0161ta nije bilo. Ubojice nitko nije tra\u017eio niti ka\u017enjavao. No, po\u010dela se o\u010ditovati Bo\u017eja pravda: Nurija Dizdar lutao je po Glamo\u010du i cijeloj Krajini i Novom Pazaru. Nije se mogao smiriti. Avdibegu su stra\u0161ne slike lebdjele pred o\u010dima. Njegov se sin \u017ealio ljubunskom \u017eupniku fra Ivi Vuci\u0107u: \u201eFra Ivo, otkada udavismo Karaulu, odonda nam sve natrag ide; ama niti mi se dade odgojiti parip\u010de, niti gove\u010de, niti sitne stoke. Ni zdravlja ni beri\u0107eta u ku\u0107i nema. Ama sve ide natrag.\u201d<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Svetac u narodu<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Prigodom pedesetogodi\u0161njice Karauline smrti 1925. godine njegovi posmrtni ostaci su preneseni u samostansku crkvu, gdje i danas po\u010divaju nasuprot biskupu fra Augustinu Mileti\u0107u. Na mjesto fra Lovrine pogibije dolazili su bolesnici, molili i \u010dudesno ozdravljali. Ove se godine livanjski kraj, a posebno \u017eupa Ljubun\u010di\u0107, prigodno priprema za obilje\u017eavanje 150. obljetnice njegove smrti: \u201e\u017dele\u0107i na dostojan na\u010din obilje\u017eiti godinu fra Lovre \u017eeljeli smo svim \u017eupljanima a i drugim ljudima ponuditi ne\u0161to. Otvorit \u0107emo i blagosloviti spomen-obilje\u017eje <em>Crkva na otvorenom &#8216;Fra Lovro Karaula&#8217; <\/em>u \u017dirovi\u0107u, kao trajnu uspomenu na ovog velikog \u010dovjeka i fratra. Organizirali smo \u010ditanje Biblije za sve koji su to htjeli, \u017eele\u0107i na taj na\u010din u\u010diniti i duhovnu obnovu pripremaju\u0107i se za ovu veliku obljetnicu. Snimit \u0107emo film o \u017eivotu i djelovanju fra Lovre, da ljudi jo\u0161 bolje upoznaju fra Lovru. U \u0161kolama smo organizirali za ni\u017ee razrede literarne i likovne radove na temu fra Lovrina \u017eivota, a za vi\u0161e razrede bit \u0107e organizirani kvizovi o fra Lovri. Sve u svemu ponudili smo svim uzrastima ne\u0161to da bi na taj na\u010din jo\u0161 bolje upoznali \u017eivot i djelo fra Lovre Karaule\u02ee, ka\u017ee \u017eupnik fra Mario.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em>Pro populo<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Fra Lovro je samo jedan od franjevaca toga vremena koji je svoj \u017eivot \u017ertvovao za puk. Kad je na dan smrti po\u0161ao slaviti misu, u <em>Zapisnik<\/em> je zapisao: <em>pro populo<\/em> (za narod). Bile su to zadnje njegove napisane rije\u010di. Do kraja vjeran svojim idealima za narod je \u017eivio, za narod je umro. \u017divio je u vrlo te\u0161kim vremenima \u2013 kada nije bilo lako biti katolik, a fratar pogotovo, no slo\u017eit \u0107emo se s gvardijanom da su njegova <em>ljubav prema Bogu, Crkvi, Bosni Srebrenoj, duhovnost, vizionarstvo, pedantnost, marljivost i upornost <\/em>osobine koje i danas mogu biti vodilja u \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n<p>Nadamo se da obilje\u017eavanjem 150. obljetnice mu\u010deni\u010dke smrti ne\u0107e prestati sje\u0107anje na ovoga velikoga \u010dovjeka i fratra, neumornoga starca od 75 godina koji slavi svete mise s narodom te istoga dana postaje mu\u010denik Kristove Crkve \u2013 kako to re\u010de gvardijan u razgovoru \u2013 nego da \u0107e me\u0111u Livnjacima \u2013 i \u0161ire \u2013 \u017eivjeti kao svijetli primjer da se i u najve\u0107oj tami i te\u0161kim vremenima mogu \u010diniti velika djela. Bez obzira na te\u0161ke okolnosti u kojima je \u017eivio, kako isti\u010de ljubunski \u017eupnik: \u201e\u2026fra Lovro je znao da Bog ima plan sa svakim od nas i da svatko od nas mora koristiti darove koje mu je Bog dao. Svjestan svega toga i\u0161ao je naprijed vode\u0107i svoj narod usprkos svim neda\u0107ama. Vama \u0111acima, a i svima nama fra Lovro bi poru\u010dio da moramo raditi na sebi, na svom obrazovanju i razvijati darove koje nam je Bog dao kako god to nekada te\u0161ko bilo. Biti hrabar, zalagati se za dobro drugoga \u010dovjeka i nikad ne gube\u0107i nadu i vjeru u Boga bila bi fra Lovrina poruka svima nama.\u02ee<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\"><em><strong>Reporta\u017eu o \u017eivotu i 150. obljetnici fra Lovrine smrti u sklopu nastave hrvatskoga jezika priredili u\u010denici 9. razreda O\u0160 \u201eFra Lovro Karaula\u02ee P\u0160 Podhum.<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-gallery has-nested-images columns-default is-cropped\">\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" width=\"1080\" height=\"1440\" data-id=\"2602\"  src=\"https:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/FB_IMG_1743950917273.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2602\"\/><\/figure>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" width=\"1080\" height=\"810\" data-id=\"2601\"  src=\"https:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/FB_IMG_1743950901497.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-2601\"\/><\/figure>\n<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Daj Bo\u017ee, dobro na\u0161oj viri svetoj i narodu po kome mu ono bilo bilo, meni je milo. 150 godina od smrti fra Lovre Karaule (1800. \u2013 1875.) U 2025. godini u livanjskom kraju obilje\u017eava se zna\u010dajna obljetnica \u2013 150 godina od smrti i 225 godina od ro\u0111enja velikoga franjevca Lovre Karaule. Svojim je \u017eivotom i &hellip; <\/p>\n<p class=\"link-more\"><a href=\"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/2025\/04\/06\/fra-lovro-karaula-reportaza\/\" class=\"more-link\">Read more<span class=\"screen-reader-text\"> &#8220;Fra Lovro Karaula &#8211; reporta\u017ea&#8221;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2597"}],"collection":[{"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2597"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2597\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2603,"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2597\/revisions\/2603"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/wpsite.osflk-livno.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}